antiki-fagot-plakat

Novinar i publicista Mašo Miško Čekić u sklopu novembarskih dana kulture,  predstavlja knjigu “Antiki fagot”  u petak 11.11. u galeriji ljetnjikovca “Buća” u 20h.

Na promociji će govoriti: Blaženka Vučurović, Sonja Štilet, Dragan Popadić  i  Neven Staničić.

Continue reading

kolarin-vjera-iznenada11-533x800

Autorski tim:

Režija , scenografija i izbor glazbe: Paolo Tišljarić
Kostimografija: Tea Bašić
Savjetnica za jezik i govor: Žuža Egrenyi
Dizajn: Davorin Erceg
Izrada kostima: Anja Vlahinić
Oblikovanje frizura i šminke: Ivana Pleša

Lica:

Gospođa Zora – Jelica Čučević
Gospar Valo, njen muž – Ante Tonći Đurković / Ivan Boban
Jele, njihova kći – Barbara Lončarić Lučić / Ana Knez
Gospar Kristo Blazničić – Aida Macheido / Jelena Maržić
Gospar Melko Lipšić – Nikola Sekulo / Ivan Džamonja / Stipe Vekić
Gospar Noko – Leo Mrkić / Ivan Boban / Nikša Đerek
Pave – Marinka Metković / Kaća Carević
Maruša – Marija Hrtica / Darija Mikulandra Žanetić


O autoru:
MARKO BRUEREVIĆ (Bruerović, Bruère Desrivaux, Marc), hrvatski je pisac francuskog podrijetla (Tours ili Lyon, Francuska, oko 1770 – Cipar, 25. XI. 1823). Temeljnu naobrazbu stekao u Dubrovniku, gdje mu je otac bio konzul. I sam se posvetio diplomatskoj karijeri pa je često mijenjao boravišta, ali se u Dubrovnik trajno vraćao, doživljavajući ga svojim pravim ishodištem. Književno je formiran u klasicističkom duhu, mentor mu je bio poznati učenjak, latinist Đ. Ferić. Započeo je latinskim i talijanskim prigodnicama, sačuvani autograf takve rane zbirke sadrži improvizacije u stihu, često poslanice, a i prvi njegov tiskani rad jedna je pirna pjesma 1789. Uspjelije su mu pokladne pjesme (Zvjezdoznanci, Čupe, Spravljenice) i kolede, s blagim satiričnim prizvukom, te maskerate. Mladenačko oduševljenje kazalištem (s prijateljima je sudjelovao u izvedbi frančezarije) potaknulo ga je da i sam počne pisati dramske tekstove. Komedije na hrvatskom jeziku s građom iz dubrovačkoga života i naglašenim koloritom (Pilarska kolenda, Pretendenti di Gjule, posebice Vjera iznenada) najvažniji su dio njegova tek djelomice istražena opusa. O dubini Bruerevićeva jezičnog osjećaja govori i zanimanje za narodno pjesništvo, koje je prevodio na talijanski i francuski (Asanaginicu je na francuski preveo pod naslovom Le Divorce).


O redatelju:

PAOLO TIŠLJARIĆ je rođen 1991. u Zagrebu, gdje je diplomirao kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti 2015. godine s predstavom Nesporazum A.Camusa. Dosada je postavio predstave: Braća Grimm i princeza Louise B.Ružića (GK Trešnja), Nove pustolovine Don Quijotea T. Alija (HNK Zagreb), 4 suha stopala I. Sajko (ZPC i UO THEARTE), Kronos D. Katunarića (DLJI i HDP), Cvilidreta V. Galijatović prema braći Grimm(DK Dubrava), Garderoba D. Gelo (UO Točka na I – KNAP), Naplatna stanica I. Vidića (DLJI i HDP), Geste i grimase Š. Guberine (Teatar Kiklop – HNK u Zagrebu), Sinu bez snova S. Sandića(UO TEATRUM – Kazalište Mala scena)i druge. Bio je asistent mnogim redateljima, primjerice T. Panduru, I. Buljanu, K. Dolenčiću, O. Frljiću, A. Popovskom, J. Kici. Suosnivač je umjetničke organizacije THEARTE. Član je Hrvatskog društva dramskih umjetnika.

Riječ redatelja:

Tako kad lupež pse ugleda, kruh im meće i blagijem glasom ih mami da ne bi zalajali.“
Ovom predstavom KD Kolarin otvara se novim izazovima i čini svojevrsni zaokret u svojem dosadašnjem radu. Uhvatili smo se u koštac sa suvremenim čitanjem klasika, koji ima tendenciju estetskog i poetičkog pomaka prema nekim novim razumijevanjima odnosa glumca i teksta.
S mnogo vještine i humora, na krilima renesansnog genija Držića i baroknog majstora Molièrea, kroji Bruerević fantastičnu komediju britkog humora i svevremenih zapleta. Služeći se renesansnim modelom oblikuje likove gotovo nalik onima iz Držićevih klasika (Gospar Kristo uvelike nalikuje Pometu, Gospar Valo Arkulinu, itd), koja stavlja u strukturu „zlatnog reza“ barokne komedije. Takav spoj, uronjen u Dubrovačku svakodnevicu kraja 18-og i početka 19-og stoljeća, čini neodoljivi poziv na reaktualizaciju. U našoj predstavi želja nam je kroz jezik onog vremena progovoriti o našem vremenu, u kojem „zlato sve može“. Ova predstava nije slika, ona je zrcalo.

Continue reading