Pišući o temama koje su obilježile život modernog čovjeka, Bogdan Stevanović daje odgovore na pitanja za kojima svako traga, a istovremeno nas podsjeća kako je najvažnije da pažljivo biramo poziciju iz koje ćemo posmatrati svijet u nama i svijet oko nas. Svaka njegova priča intimni je razgovor sa samim sobom, ali i s tobom koji obeshrabreno čekaš dugu poslije kiše. Uz ove redove ćeš shvatiti koliko je lako da zaboraviš ali i da se zaboravljenog sjetiš, da preboliš ali i da ponovo zavoliš, da zagrliš sadašnjost ali i da u tom zagrljaju dočekaš budućnost.

Riječi mogu biti lijepe i ružne, istinite i lažne, ali samo prave reči mogu vratiti oku sjaj. Riječi su čudesne, jer imaju moć da izleče dušu. Bogdan Stevanović ostavlja na papiru tragove mastila koji prate ritam njegovog srca i ne čini to da bi ostavio zapis o sebi i vremenu u kojem živi. Njegova misija je mnogo uzvišenija, a vođena je samo jednom željom – da otkucaje tog srca osjeti svako ko bude čitao ove redove.

Continue reading