O nama

U današnjem organizacionom obliku Centar za kulturu Tivat formiran je 1970. godine, objedinjavanjem djelatnosti ondašnje Gradske biblioteke i čitaonice, kina “Radnik” i Mjesnog amaterskog pozorišta.Osamdesetih godina prošlog vijeka pa do prve polovine devedesetih  (1983. – 1994.), funkcije kulture bile su organizovane i kroz INDOK Centar Tivat: “Centar za kulturu, informisanje dokumentaciju” kada su postojećoj formi dodati Radio Tivat i jedinica za foto i filmsku dokumentaciju (dijelom tog perioda pri Centru su bili i FA “Boka” i klapa “Jadran”),  da bi danas ova Javna Ustanova objedinjavala: Narodnu biblioteku i čitaonicu, produkciju pozorišnih i dokumentarno filmskih ostvarenja, Festivala mediteranskog teatra “Purgatorije”, izdavačku i redovnu programsko-repertoarsku djelatnost koja podrazumijeva; muzičke koncerte, književna dešavanja,  prijem i organizaciju gostujućih programa, promocije i pružanje tehničkih usluga i podrške brojnim korisnicima prostornih kapaciteta Centra i grada u cjelini.

U svim dosadašnjim organizacionim formama Centra, od osnivanja do aktuelnog trenutka, prepoznatljivo je nastojanje da se, na što je moguće racionalniji i operativniji način, na jednom institucionalnom mjestu objedine tekovine i tradicije kulturnog razvoja, prostorne, tehničke i finansijske mogućnosti zajednice.Tako prepoznajemo i karakteristične faze u razvoju ove ustanove.

Formirana je za potrebe i na osnovama vrlo izraženog masovnog i ideološki zasnovanog rada brojnih amaterskih društava na području opštine Tivat, koja su već u tom trenutku baštinila značajne predhodne zaostavštine. To se prije svega odnosi na sindikalno Kulturno umjetničko društvo “Bratstvo” (1945. – 1954. g ), njegove muzičke, horske i pozorišne sekcije, zatim tradiciju i djelovanje “Glazbeno Prosvjetnog Društva” Tivat, osnovanog još 1909. god, brojnih tamburaških i mandolinskih orkestara širom područja današnje Opštine, značajnu pozorišnu aktivnost, čije početke takođe možemo pratiti od najkasnije 1926. tradiciju prikazivanja filmova, još od dvadesetih godina prošlog vijeka i slično. ( pored “Bratsva”, na području Tivta su, nakon Drugog svjetskog rada djelovala još i KUD “Sloga” na području Krtola, “Josip Marković” u D. Latvi, “Naprijed” i “ Ilija Marković” u Gornjoj Lastvi, “Budućnost” u Gradiošnici, “Jedinstvo” Lepetanima. )

U periodu od 1945. pa do kraja sedamdesetih godina prošlog vijeka, npr. u ovim društvima i Mjesnom amaterskom pozorištu, osnovanom 1954. godine prema podacima iz arhive Centra, realizovano je čak 38 pozorišnih predstava od kojih su neke ( “Pučina” Hvar, 1958.g.) osvajale nagrade i na Saveznim (Jugoslovenskim) smotrama amaterskog stvaralaštva. Redovno su organizovane Opštinske smotre, a pored pozorišne produkcije, kvalitetom se izdvajala i muzička, prije svega horska ( “Jadran” Tivat i hor u Donjoj Lastvi ) koja je na tradicijama  hora “Jadranske straže” iz 1925. g. takođe zavrjeđivala značajna priznanja na republičkom i državnom nivou (“Radnički omladinski hor”Beograd 1948.). Tivat, se ističe i kao grad sa najvećim brojem organizacija “Susreta duvačkih orkestara Crne Gore”, jedinstvene manifastacije, koja uprkos izraženoj tradiciji do današnjih dana nije doživjela obnavljačke inicijative. Značajna pažnja posvećivala se i filmskoj umjetnosti. Na tradicijama “Ton kina”, koje je polovinom dvadesetih godina počelo sa povremenim prikazivanjem filmova u Tivtu, da bi već tridesetih imalo redovni repertoar u sali  “DomaJadranske straže”, formirano je “Kino Radnik”, koje je filmove prikazivalo u sali “Sokolskog doma”, (nakon rata DTV Partizana), odnosno novoizgrađenog Radničkog doma “Gracija Petković” koji je podignut na istom mjestu u ratu porušenog i već pominjanog objekta “Doma Jadranske straže”. Od 1961. godine u Tivtu, vrlo uspješno djeluje i radi Foto Kino Klub, Mladost, sedamdesetih i osamdesetih godina najbolji te vrste u Crnoj Gori i jedan od najboljih u Jugoslaviji, sa istaknutim rezultatima na propagiranju i razvoju foto i amaterskog filmskog stvaralaštva.

Radnički dom “Gracija Petković” i 1963. godine sagrađena Ljetnja pozornica u Tivtu bili su glavni objekti u realizaciji programa i projekata kulture u prvoj fazi razvoja Centra. Na području Opštine Tivat, radili su i takozvani “Domovi  kulture” (mjesnih zajednica), u Radovićima, Gradiošnici, Donjoj i Gornjoj Lastvi i Lepetanima, elementarno osposobljeni za odvijanje jednostavnijih programa (sala sa pozornicom), a ponudu je dopunjavo i klub JNA, na Seljanovu, i nešto kasnije sagrađena Ljetnja pozornica u Donjoj Lastvi koji su takođe raspolagali mogućnostimaza realizaciju programa. Njihova glavna svrha i uloga bili su obezbjeđenje prostorno tehničkih uslova za rad veoma masovnih i aktivnih amaterskih društava i sekcija, okupljanje olmadine i ukupno razvijanje i njegovanje socijalističkod društvenog uređenja.

Paralelno sa tim stalno je unapređivana i organizacija prijema gostujućih programa, predstava, koncerata i dešavanja u čemu je prednjačio objekat Ljetnje pozornice, koja je od samog početka bila stjecište najkvalitetnijih programa svog vremena, počev od “Igara juga” koje su okupljale najznačajnija pozorišna ostvarenja i teatre SFRJ, do koncerata, folklornih anasambala, pop i rok grupa, “Velike revije Jadrana”,konačno i mjuzikla i operetskih komada, poput “Rapsodije u plavom”  Malog pozorišta iz Sarajeva ili “Male Florami” HNK iz Splita.

Druga faza razvoja Centra za Kulturu Tivat, koja se vremenski poklapa sa periodom nakon katasrofalnog zemljotresa iz 1979. godine, u kojem je došlo do značajnih oštećenja postojećih objekata kulture, uz njihovu obnovu, karakteristična je po sve zapaženijem učešću Centra u stvranju imidža Tivta, kao prepoznatljive turističke destinacije, gdje kulturna ponuda silom prilika, a i po potrebi, izlazi iz objekata i institucija, a dešavanja se ostvaruju na plažama, trgovima i ulicama. “Fešte na plaži” najkarakterističniji su proizvod ljetne kulturne ponude (znalo ih je biti i po desetak tokom jedne turističke sezone ), a učešće tivatskih i amatera iz okruženja, njihov osnovni programski sadržaj, kojem se podređuju organizacioni i tehnički, kapaciteti ustanove. Tivat, npr. u tom period postaje prvim gradom u Crnoj Gori, koji raspolaže sa demontažnom binom, ozvučenjem i rasvjetom za realizaciju programa na terenu.

U ovom periodu, početkom osamdesetih, u funkciju kulture ( kao Galerija i Muzejska zbirka u osnivanju ) se stavlja obnovljeni objekat srednjovjekovnog  ljetnjikovca Buća-Luković, čime do posebnog zamaha i kvalitetnih pomaka dolazi u likovnom životu grada, čiji početci, kada je izlagačka djelatnost u pitanju, datiraju prvim Likovnim salonom 1976. godine. Udruženje likovnih umjetnika Tivta, formirano je 1983. godine.

Treća i aktuelna faza u razvoju Centra, datira polovinom devedesetih godina XX vijeka, obnovom objekata Radničkog doma i Velike sale Centra za Kulturu,Ljetnje pozornice (2001. godine) i opredjeljenjem upravljačkih struktura, ka profesionalnoj pozorišnoj produkciji, koja je od 2000. godine do danas rezultirala uspješnom realizacijom 16 projekata, od čega 13 premijernih i tri obnovljene predstave.

Promišljenom programskom koncepcijom, takozvanim teatrom mediteranskog karaktera, sa prevashodno bokeljskim temama i praizvedbama tekstova iz i u “domaćem miljeu”, brojnim gostovanjima (od Beča do Skoplja), učešćem na najznačajnijim regionalnim festivalima i ostvarenim priznanjima (pored ostalog i 6 Sterijinih nagrada), pozorišna produkcija Centra za kulturu Tivat postala je svojevrsnim brendom, kojeg je dodatno upotpunilo desetogodišnje iskustvo u realizaciji takođe uspostavljenog Festivala mediteranskog teatra, “Purgatorija” koji je u jubilarnoj godini doživio da bude vrednovan, najuspješnijom ljetnjom smotrom pozorišnog stvralaštva na prostoru bivše SFRJ. U takmičatrskom dijelu festivala u Tivtu su do sada nastupila 32 pozorišta, sa 72 predstave.

Svojevrsna profesionalizacija dogodila se i u ostalim djelatnostima Centra. Pored ostalog producirana su 4 dokumentarna filma, a tehnički resursi i kadar sve su podređeniji najzahtjevnijim potrebama profesionalne produkcije, koja je iz objekata Centra kao posljedicu manipulativnih potreba prosto izgurala većinu amaterskih sekcija, koje prostor u Centru dobijaju, samo za izvođačke nastupe, dok redovnu djelatnost ostvaruju na drugim mjestima. Takve tendencije, nameću se kao nužnost i za očekivati je da će i preostali korisnici Doma ( GPD Tivat, KUD Boka i Podružnica Bokeljske mornarice ) izvjesno biti na iskušenju sličnih izazova u budućnosti.

Centar ima i svoj Savjet, sastavljen od pet članova. Savjet Centra za kulturu bira direktora Centra i Umjetničkog Direktora a saglasnost daje Skupština Opštine Tivat, odnosno osnivač Centra za kulturu. Najveći dio zaposlenih u CZK svojim radom učestvuju i u stvaranju bogate pozorišne produkcije CZK–u. Kompletan umjetnički ansambl i autorski tim tokom stvaranja produkcija angažovani su kao spoljni saradnici, koji su različitim ugovorima vezani za Centar.

Prostorno-tehnički kapaciteti

Prostorne kapacitete Centra za kulturu Tivat čine:

  • Višenamjenska – velika sala
  • Narodna biblioteka
  • Atrijum galerije „Buća“ – mala ljetnja scena
  • Muzej
  • Ljetnja pozornica
  • Ljetnja pozornica Donja Lastva
  • DTV „Partizan“.

Višenamjenska velika sala Centra za kulturu kapaciteta je  396 sjedišta, sa neophodnom tonskom i rasvjetnom tehnikom.Raspolaže sa tehničkim ulazom, dvije velike i dvije manje garderobe.U zavisnosti od mjesečnog repertoara sala se koristi za kombinovane svrhe. Iako raspolaže sa projekcionim kapacitetima ( kino kabina i zastarjela oprema ), trenutno nije u mogućnosti da u sopstvenoj režiji organizuje redovne filmske projekcije.Ta vrsta programa, realizuje se iznajmljenom opremom. Nedostatak u opremljenosti sale je i činjenica, da kao uostalom ni kompletan Centar ne raspolaže adekvatnim ( koncertnim ili polukoncertnim ) klavirom što u mnogome umanjuje organizacione mogućnosti kod programa muzičkog karaktera.

Biblioteka se, takođe, nalazi u okviru zgrade Centra za kulturu, kao posebno organizovana radna jedinica.Broji 16.791 bibliotečku jedinicuod čega 2.512 namijenjenih djeci;  raznovrsne strukture prilagođene standardima i potrebama čitalačke publike. Otvorenog je tipa, što znači da je fond pristupačan korisnicima i vrši redovnu saradnju sa ostalim bibliotekama. Sve to, uz solidan fond enciklopedija, rječnika i građe iz zavičajne zbirke, omogućava kvalitetno korištenje čitaonice.

Raspolaže sa, prostorom za smještaj glavnog fonda, odvojenim dječijim odjeljenjem,  depoom, čitaonicom, a ima i oformljenu zavičajnu zbirku.[1]

 

U kompleksu srednjovjekovnog ljetnjikovca „Buća – Luković“ smještena je galerija Centra za kulturu Tivat – “Galerija ljetnjikovca Buća”. U svom izložbenom prostoru na dva nivoa pruža usluge poklonicima likovnih umjetnosti, koristi se za potrebe organizacija manjih formi koncertnih dešavanja, organizaciju književnih večeri i slično.Njeno dvorište kao tradicionalna, ali i eksperimentalna scena izražavanja u prostoru – sve više postaje stjecište multimedijalnih susreta glumaca, muzičara, književnika, i modnih kreatora. Tu se, u predivnom ambijentu kapelice Sv. Mihovila i velike četvorospratne kule „Buća–Luković“, nalazi i takozvana mala ljetnja scena; Scena Atrijum kapaciteta 220 sjedišta, koja u poslednjih nekolko godina izrasta u svojevrsnu pozorišnu atrakciju koja, međutim, na drugoj strani počinje da smeta i ugrožava redovne programe Galerije i muzejskih postavki; etnografske smještene u tkzv. ekonomskom objektu kompleksa i kuli, gdje je lociran Muzej Centra za kulturu Tivat.

Ljetnja pozornica je izgrađena 1963. godine. Kapaciteta je 1.100 sjedišta. Od 1993. do 2001. godine nije bila u upotrebi. Nakon renoviranja, pokrivanja scenei opremanjaneophodnom audio, i rasvjetnom tehnikom,ova ljetnja pozornica, po površini najveća otvorena scena na području Crne Gore predstavlja jedinstveno i neponovljivo mjesto nastupa rok i estradnih grupa, pozorišnih i baletskih predstava, orkestara ozbiljne muzike, mjuzikla, opera, folklornih ansambala, itd.

DTV„Partizan“, bivši “Sokolski dom”objekat nekad namijenjen fizičkoj kulturi (1936), od zemljotresa 1979.g. na ovamo, uglavnom je služio potrebama kulture, kao scena koja je igrala ulogu nosioca programa u vremenima obnove i izgradnje.  Korišćena je i za potrebe bioskopa.Povezana funkcionalnom pasarelom sa zgradom Centra za kulturu, predstavlja sastavni dio tog objekta. Trenutno je u fazi sanacije i prenamjene u višefunkcionalnu multimedijalnu salu, osposobljenu kako za probe, pripreme, tako i najzahtjevnije potrebe male, koncertne, pozorišne ili bioskopske sale, kapaciteta do 250 sjedišta.

 

[1]Pisani tragovi bilježe na prostoru tivatske opštine organizovano čuvanje i korištenje knjiga prvenstveno u crkvama i manastirima. Prve osnovane građanske biblioteke i čitaonice bile su u Radovićima, Gornjoj Lastvi, Donjoj Lastvi, i Arsenalu. Opština je 1945. godine osnovala Narodnu biblioteku koja je u prvo vrijeme, sve do izgradnje Radničkog doma „Gracija Petković“, bila smještena u prostorijama Arsenala, a zatim u privatnim poslovnim prostorima porodica Matković i Berberović. Jedno vrijeme biblioteka je radila u neuslovnim prostorijama u ulici „Palih boraca“, da bi konačno sanacijom Doma 1993. godine dobila adekvatan bibliotečki prostor i opremu shodno važećim standardima.