JAMI DISTRIKT

dokumentarna pozorišna predstava o najstarijoj naciji na svijetu

 

Režija: Kokan Mladenović

Izvedbeni tekst: Milena Bogavac 

Originalna muzika: Marko Grubić

Kostim: Ivana Nestorovic

Glume: Isidora Simijonovic, Jelena Graovac, Nina Neskovic

Muziku izvodi grupa Vrooom: Jamal al Kiswani, Marko Grubic, Nemanja Dragaš

 

JAMI DISTRIKT je pozorišna predstava koja se bavi pojmom NACIJE i pitanjima nacionalnog identiteta u savremenom društvu.

 

U formi lažnog dokumentarca, predstava se bazira na (izmišljenom), ali mogućem  događaju: u selu Jamena, na tromeđi Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, naučnici su – najsavremenijim sredstvima (koja uključuju satelitsko snimanje zemljine kore, specijalnim kamerama sa infra-crvenim i rengentskim zracima) otkrili najstarije paleolitsko naselje u istoriji čovječanstva. Otkriće je značajno jer pomjera naučna saznanja o početku razvoja ljudske vrste stotinama hiljada godina unazad: homo sapiensi su bitno stariji nego što se do sada mislilo.

 

Ovo revolucionarno otkriće, od značaja je za čitavo čovječanstvo, ali se za njega posebno interesuju Srbi, Hrvati i Bošnjaci, budući da se praistorijska Jamena, nalazi na teritoriji sve tri države. Budući da svaka država pokušava da ga prisvoji, počinje niz apsurdnih teorija, o tome koji je narod stariji i kome pripada drevna Jamena.

Teorije vode sve tri nacije u rat, a u rat se uključuju i sve svjetske sile, na različitim stranama. Praistorijska Jamena biva uništena… a broj žrtava veći od 15 000.

 

Tada nastupa mir i trajno rješenje za Jamenu: ona postaje distrikt pod međunarodnim protektoratom, a transnacionalne kompanije, ulažu novac u to da se na prostoru Jamene, otvori najveći naučno-zabavni park na svijetu. Svi preživjeli stanovnici sela Jamena (ima ih oko stotinu) dobijaju posao: u ovom parku, oni će za turiste, glumiti drevne Jamence. Svi dobijaju kostime neandertalaca i plate, a međunarodna zajednica s ponosom ističe kako je stopa nezaposlenosti u Jameni – nula. Sve tri nacije sada su spuštene na nivo paleolitskih ljudi, u službi krupnog kapitala.

 

Ova priča pokazuje koliko su nacionalne podjele besmislene, u XXI veku –  kada uslijed galopirajućeg razvoja nauke i tehnologije, svijetom odavno vladaju transnacionalne kompanije i kada 1% čovječanstva posjeduje 46% svjetskog bogatstva. Ideja o naciji, plasira nam se kao nešto na šta treba da budemo ponosni, a zapravo je fenomen koji ponižava naše ljudsko dostojanstvo.

 

Po svojoj formi, predstava je fragmentarna i postmoderna, a njen važan dio čini video rad, sastavljen od različitih sekvenci koje podržavaju formu lažnog dokumentarca. U videu su nahovane izjave različitih političara, donoilaca odluka I vlastodržaca, a kako bi sve izgledalo što uvrijeljivije, tu su i lažna izdanja nacionalnih dnevnika i drugih informativnih emisija.