Predstava “Koštana”, u režiji Kokana Mladenovića biće izvedena pred publikom u Novom Sadu u četvrtak i petak 09.02. i 10.02.2017. U predstavi igraju Emina Elor, Emir Hadzihafizbegović, Emir Ćatović, Milan Kovačević, Nebojša Dugalić, Radoje Čupić, Aleksandra Pleskonjić Ilić, Gordana Đurđević Dimić, Danica Grubački, Nina Rukavina, Andreja Kulešević, Jelena Marković. Muziku za predstavu je komponovao Marko Grubić, koji zajedno sa članovima svog sastava “Vrooom” Andrijanom Belošević i Dzamalom Al Kiswani-jem izvode numere uživo.
Kreativni tim: kompozitor Marko Grubić, koreograf Andreja Kulešević, scenograf Marija Kalabić, kostimograf Tatjana Radišić, tekst songova Kokan Mladenović, scenski govor dr Dejan Sredojević.
„Koštana“ je velika posveta talentu i slobodi. Lik Koštane nadrasta sredinu u kojoj živi, ruši ustaljena pravila i obrasce ponašanja, uskovitlava „mrtvo more“ jedne bezidejne i zatvorene sredine i na kraju biva protjerana. Palanka se uvijek nemilosrdno obračunava sa onim što je ugrožava. Koštana pjeva o slobodi, slobodi ljubavi, slobodi strasti, slobodi pojedinca od svih društvenih stega. Njen način pjevanja i plesa toliko je originalan, a njen izgled tako zavodljiv, da čitav grad biva „ugrožen“ njenom pojavom – lokalna hijerarhija se raspada, a moralne norme patrijarhalnog konzervativnog svijeta počinju da pucaju pred ovim naletom strasti i talenta. Palanka će učiniti sve da Koštanu svede na svoju mjeru. Pokušaće da je kupe, udaju, prodaju. Sama u svom tragičnom kraju, izdana od onih koji su joj glorifikovali slobodu i ljubav (Mitke i Stojan), Koštana će morati da nauči kolika je cijena različitosti. Grad nije znao kako da se odbrani od njenog talenta koji nadrasta njihove živote.
Progonstvo je surovi izraz njihove ujedinjene nemoći protiv jednog bića koje im je pokazalo svu laž njihove svakodnevice. Tema slobode je, u slučaju glavne junakinje komada, neodvojiva od talenta. Biti talentovan, talentovaniji od drugih, vidjeti svijet čulnije i uzbudljivije nego što ga oni doživljavaju, znači i boriti se za takav svijet. Koštana nema milosti prema lažnim vrijednostima koje vladaju u njenom gradu, nema razumjevanja za trule porodične odnose koje na okupu održava lažni palanački moral i „stid od sramote“. Svijet oko nje se raspada i ona će pjevati na sav glas o onome što je guši i sputava. Kao i životu, na kraju komada će apsolutno biti pobjeđeno od realnog, sloboda od nužnosti.
Glumica Emina Elor uvijek posvećena ulozi – kao zavodnica, seljančica, grčka tragetkinja… U komediji, tragediji, vodvilju, mjuziklu… prvakinja Novosadskog pozorišta – Ujvideki sinhaz, dobitnica Sterijine nagrade i dva Patakijeva prstena-najvažnije nagrade koju jedan vojvođanski glumac koji igra na mađarskom jeziku može da dobije
” KUĆE SMO PORUŠILI,
BARJAKE SMO PODIGLI
I DECU UČILI DA MRZE.
ZEMLJU SMO PREKOPALI,
GRADOVE ZATVORILI
I DECU NAUČILI DA MRZE.
RATOVE SMO VODILI,
SINOVE IZGUBILI,
A BAŠ SU LEPO UČILI DA MRZE
SVE ŠTO NIJE ISTO,
SVE ŠTO NIJE NAŠE,
DRUGE VERE, DRUGOG BOGA,
DRUGOG POLA, DRUGOG RODA.
SVI POD ZASTAVE!
SPREMAJMO KAMENJE!” – song iz predstave “Koštana”
Produkcija:
CENTAR ZA KULTURU TIVAT
U sadašnjem organizacionom obliku Centar za kulturu Tivat formiran je 1970, objedinjavanjem djelatnosti Gradske biblioteke i čitaonice, kina “Radnik” i Mjesnog amaterskog pozorišta. Kroz profesionalnu pozorišnu produkciju Centra za kulturu Tivat preplitala su se najeminentija rediteljska i glumačka imena regiona: Milena Dravić, Milan Karadžić, Dragan Nikolić,Nikita Milivojević, Jelisaveta Seka Sablić, Robert Raponja, Vlastimir Đuza Stojiljković, Jagoš Marković, Anita Mančić, Boro Stjepanović, Egon Savin, Jelena Đokić, Erol Kadić, Andrija Milošević, Radmila Živković, Slavenko Saletović…Promišljenom programskom koncepcijom, tzv. teatrom mediteranskog karaktera, s prevashodno bokeljskim temama i praizvedbama tekstova iz i u “domaćem miljeu”, brojnim gostovanjima (od Beča do Skoplja), učešćem na najznačajnijim regionalnim festivalima i ostvarenim priznanjima (i 6 Sterijinih nagrada), pozorišna produkcija CkT postaje brend kojeg je dodatno upotpunilo desetogodišnje iskustvo u realizaciji Festivala mediteranskog teatra “Purgatorija”, koji je u jubilarnoj godini vrednovan kao najuspješnija ljetnja smotra pozorišnog stvralaštva na prostoru bivše SFRJ.
STUDENTSKI KULTURNI CENTAR NOVI SAD
Definisanje pozicije jedne ustanove kulture u fluidnom društvu, bez jasnih strateških ciljeva, granica i ideoloških koordinata, predstavlja veliki izazov, jer sve češće takvo definisanje suštinski jeste samo fraza, praznina koja narušava i sam smisao postojanja takve ustanove. Studentski kulturni centar Novi Sad (u daljem tekstu SKCNS) sada i ovde – svojom produkcijom, delatnostima i javnim angažmanom promoviše vrednosti primerene vremenu i čoveku, u potpunosti svestan pozicije koju društvene, kulturne i produkcijske okolnosti tvore. SKCNS kroz svoje programe promoviše umetnost koja slavi slobodu izražavanja i uvažava kontekst složenih društvenih okolnosti, uz punu svest o nasleđu. U oblasti pozorišne produkcije izdvajamo predstavu „Ubiti Zorana Đinđića“, koja je premijerno izvedena 5. oktobra 2012. na matičnoj sceni SKCNS – Fabrika. Predstava je uvrštena u selekcije pozorišnih festivala u Srbiji i regionu, uključujući i takmičarsku selekciju Bitefa. Izazvala je zapažene reakcije pozorišne kritike i publike.Pozorišna produkcija na koju smo ponosni svakako jeste i predstava „Dogvil“ koja je urađena u produkciji sa kućama Mikser House i Fast Forward, odigrana na domaćim i regionalnim scenama više od 50 puta, a igra se i dalje! Takođe, izdvajamo predstave „Balerine“ i „Pop It UP“ (u produkciji sa Srpskim narodnim pozorištem), „Profil: Vanja“, „Niko“, „Everyman“ i „Katalogizacija strahova ili priručnik za poletanje“.
SRPSKO NARODNO POZORIŠTE
Srpsko narodno pozorište je 16/28. jula 1861. godine u Novom Sadu, u tadašnjoj Carevini Austriji (od 1867. Austrougarska monarhija) osnovala grupa najuglednijih novosadskih intelektualaca, među kojima i Svetozar Miletić, Stefan Branovački, Jovan Jovanović, docnije Zmaj, i Jovan Đorđević, koji će biti i prvi upravnik ovog danas najstarijeg profesionalnog teatra koji postoji i kontinuirano radi na ovim prostorima. U novijim vremenima zlatnim dobom SNP-a smatra se period u kojem je na čelu ovog teatra bio Miloš Hadžić (od 1958. do 1979). Predstave Srpskog narodnog pozorišta, koje u svom sastavu ima Dramu, Operu i Balet, pravili su najugledniji domaći i evropski reditelji, koreografi, scenografi, kostimografi, a u njima su nastupili neki od najboljih dramskih umetnika, operskih i baletskih solista sa ovih prostora.